Uploaded February 2013 | Updated November 2026, 1 day ago
By - Natti Raiden
2011 demo / - Finalna verzija stiže na ljeto 2015-
For more stuff go to
facebook.com/pages/Natti-Raiden/172430126280
Tekst:
2011
2011
Bila je to tako teška godina
I danas me prate ta crna, tužna sjećanja
Bilo mi je dosta svih tih padanja, penjanja
Svaka rijec bi bila spaljena i u vjetar bacena.
Pogledaj me , slusaj me, znas da meni tesko je
-Idi ako 'ćeš , sjetim se onih koji odlaze-
Mislis da ne znam kako je to kad te svi napuste
I kad pomisliš da ne moze biti gore, varaš se!
Ne znam što se to u meni samo tako slomilo
Al osjećam da se od mog tijela potpuno odvojilo
I da me je cijelu rastrgalo, promijenilo
Dugo sam na litici sjedila poraženo
Čuješ li kako tvoje srce kuca?
Vjerojatno ti već i po šavovima puca
Riječ po riječ, naučit ćeš lagati
Korak po korak, naučit ćeš bježati
Odlučila sam staviti svoj put pod noge,
Cesta ce me voditi kroz nepoznate vode
Putem bi u staklu vidjela lica bijele boje
Šapćući moje ime da me sjete noćne more
Trudim se, budim se, sa svojim umom mučim se
-Jedino tako znam da taj trud vrati se-
Usudi se priči, u oči ti pogledaj me
Reci mi što vidiš, da li osoba ta ista je?
Okrecem novu stranicu, nakon sveg izdržat ću
Što god se dogodilo u sebe ja vjerovat ću
Ako me sruše i gaze, bez srama ustat ću
Na dolini di vladari ginu, ja sutra stati ću
Trag ove olovke otkriva moj žar
Svi mi u sebi skrivamo jedinstven dar
U sebi skrivam umjetnost, a ne ko ti kvar
Svoju cestu crtam sada, sjenčam joj čar
Večernja zvijezdo, hajde sjedi pored mene
Sjedi i pričaj prije nego moje srce na put krene
Osjećam kako tvoja snaga teče kroz moje vene
I dalje me guraš da izađem iz svoje sjene
Odavno za ovo trazim rijeci ali nikako započeti
I sad sam uspijela hladnoću u sebi rastopiti
Izbaciti, zakopati, sve sa sebe skloniti
A što je ostalo u srcu, nitko ne zna pa ni ti!
By - Natti Raiden
2011 demo / - Finalna verzija stiže na ljeto 2015-
For more stuff go to
facebook.com/pages/Natti-Raiden/172430126280
Tekst:
2011
2011
Bila je to tako teška godina
I danas me prate ta crna, tužna sjećanja
Bilo mi je dosta svih tih padanja, penjanja
Svaka rijec bi bila spaljena i u vjetar bacena.
Pogledaj me , slusaj me, znas da meni tesko je
-Idi ako 'ćeš , sjetim se onih koji odlaze-
Mislis da ne znam kako je to kad te svi napuste
I kad pomisliš da ne moze biti gore, varaš se!
Ne znam što se to u meni samo tako slomilo
Al osjećam da se od mog tijela potpuno odvojilo
I da me je cijelu rastrgalo, promijenilo
Dugo sam na litici sjedila poraženo
Čuješ li kako tvoje srce kuca?
Vjerojatno ti već i po šavovima puca
Riječ po riječ, naučit ćeš lagati
Korak po korak, naučit ćeš bježati
Odlučila sam staviti svoj put pod noge,
Cesta ce me voditi kroz nepoznate vode
Putem bi u staklu vidjela lica bijele boje
Šapćući moje ime da me sjete noćne more
Trudim se, budim se, sa svojim umom mučim se
-Jedino tako znam da taj trud vrati se-
Usudi se priči, u oči ti pogledaj me
Reci mi što vidiš, da li osoba ta ista je?
Okrecem novu stranicu, nakon sveg izdržat ću
Što god se dogodilo u sebe ja vjerovat ću
Ako me sruše i gaze, bez srama ustat ću
Na dolini di vladari ginu, ja sutra stati ću
Trag ove olovke otkriva moj žar
Svi mi u sebi skrivamo jedinstven dar
U sebi skrivam umjetnost, a ne ko ti kvar
Svoju cestu crtam sada, sjenčam joj čar
Večernja zvijezdo, hajde sjedi pored mene
Sjedi i pričaj prije nego moje srce na put krene
Osjećam kako tvoja snaga teče kroz moje vene
I dalje me guraš da izađem iz svoje sjene
Odavno za ovo trazim rijeci ali nikako započeti
I sad sam uspijela hladnoću u sebi rastopiti
Izbaciti, zakopati, sve sa sebe skloniti
A što je ostalo u srcu, nitko ne zna pa ni ti!










